Blog

VAŽNOST IGRE ZA RAZVOJ DJETETA

ZAŠTO JE IGRA JEDAN OD KLJUČNIH FAKTORA ZA RAZVOJ DJETETA

01.11.2022 10:14
Slika
 


Igra, naizgled bezazlena aktivnost djece kojom popunjavaju sebi vrijeme, traže izlaz iz
svakodnevnice i u koju uvlače sve osobe koje se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini. Međutim,
igra je sve, samo ne prethodno opisano. Igra je za dijete primarni način uključivanja u svijet,
istraživanja, učenja o sebi, drugima i okolini, univerzalna je i predstavlja zajednički jezik svoj
djeci svijeta. Djeca igru stvaraju na bazi instinkta, ne planiraju je i ona je bitan dio odrastanja i
formiranja ličnosti. Djetinjstvo bez igre je nezamislivo i nemoguće.
Igra počinje od ranog djetinjstva. Djetetu se od rođenja kupuju igračke primjerene za
njegov uzrast, krenuvši od plišanaca, gumenih i platnenih igračaka, te dijete kako se razvija i
raste postaje svjesno da igračke za nešto služe. Prvo poseže za njima, okreće, razgleda, rastavlja,
baca, kvari, samo da istraži šta se s tim igračkama radi. Kroz igru dijete uči, razvija se, otkriva
svijet i sebe kroz učenje putem pokušaja i pogrešaka, razvija osjećaj sigurnosti, samostalnosti,
samokontrole, razvija motoričke, emocionalne, socijalne, kognitivne i govorne vještine.
Djeca već u svom srednjem djetinjstvu, od treće godine, u igru uključuju elemente
svakodnevnice. Posmatranjem dječije igre, odrasli mogu dobiti uvid u njihovu svakodnevnicu i
otkriti mnoge stvari o kojima djeca razmišljaju. Djeca se prema igračkama ili drugoj djeci s
kojima se igraju mogu ponašati onako kako se neko drugi prema njima ponašao, a to je na njih
ostavilo određeni uticaj (npr., ako su doživjeli neprimjereno, nasilničko ponašanje). Učenje
putem pokušaja i pogrešaka je također jedna od karakteristika igre. Funkcioniše po principu
pokušavanja dok se ne dođe do rješenja, a svaka greška koja se desi u procesu osigurava da se
ista više neće ponoviti, kako bi se naredni put brže došlo do rješenja. Jedan od primjera za takvo
učenje jesu slagalice i uklapalice. Dijete prvo posmatra oblike koje treba da složi i uklopi, zatim
jedan oblik pokušava da uklopi u sva dostupna polja dok, na kraju, ne uklopi u odgovarajući.
Idući put kada bude ukloapao oblike u polja, odmah će određeni oblik uklapati u odgovarajuće
polje.
U predškolskim ustanovama djeca uče i rade kroz igru, pjesmu i zabavu upravo iz razloga
što je igra glavni element dječijeg učenja. U predškolskoj dobi se javlja i ''kao-da'' igra, koja
razvija dječiju kogniciju i maštu tako što su djeca sposobna da se igraju kroz zamišljanje i

aktivno korištenje mašte. Mogu da zamisle da su policajci, doktori, učiteljice, frizeri i slično i da
se u skladu s tim ulogama igraju. Roditelji često izvještavaju da se djeca igraju ''učiteljica'' ili
''vrtića'' kod kuće, tako što poredaju plišance, lutke, barbike ili čak ukućane da budu drugari iz
vrtića, pa se igraju jutarnjeg sastanka ili rade neke druge aktivnosti.
Dječiju igru ne treba sputavati, zaustavljati niti se uplitati u nju sve dok dijete kroz igru
uči, jača svoje samopouzdanje i istražuje. Djeca se kroz igru mogu naučiti kako da se ophode
prema drugim osobama, kako da dijele, da pomažu i kako da zaštite same sebe. Onaj trenutka
kada igra pređe u nasilje, verbalno ili fizičko, kada dijete počne koristiti neprimjerene riječi ili
pokrete je trenutak za intervenciju. I u takvim slučajevima, bez naglog prekidanja igre (ukoliko
to stvarno nije potrebno), kroz istu temu igre se djeci može objasniti zašto je to loše i zašto se to
ne smije raditi.
Prema Konvenciji o dječijim pravima, igra je pravo djeteta i kao takva se treba uvažavati
i poštovati.
0 0