USVAJANJE RADNIH NAVIKA
Smisao usvajanja radnih navika od malih nogu se ogleda u pripremanju djeteta za proces
školovanja i život općenito. Kako se sa radnim navikama ne rađamo, potrebno je da ih na
određeni način usvojimo ili, u ovom slučaju, predočimo djetetu koje ih treba usvojiti. Međutim,
često se pitamo kada je pravo vrijeme da dijete počne usvajati radne navike, a to ne izgleda kao
uvježbano ili drill i da ne oduzima djetetu djetinjstvo. Dijete već sa godinu dana ima uspostavljen
ritam spavanja, hranjenja, presvlačenja, kupanja, igranja i sličnih aktivnosti koje prate dnevni
ritam, a upravo su i to radne navike koje je dijete počelo usvajati od samog dolaska na svijet.
Dječije najranije djetinjstvo se zasniva na ritualima spavanja, hranjenja i presvlačenja koji se
kasnije nastavljaju u životu i proširuju sa drugim ritualima, poput igre, vrtića, škole, treninga,
aktivnosti tokom vikenda i slično. Mnogi stručnjaci koji se bave dječijim razvojem smatraju da
je vrijeme kada dijete počne samostalno hodati i samostalno obavljati određene aktivnosti poput
igranja, usvajanja higijenskih navika i hranjenja optimalno vrijeme za početak usvajanja radnih
navika. U tom periodu dijete može usvojiti ritual pranja ruku prije i poslije obroka, pranja zubi,
pospremanja igračaka, spremanja za spavanje, odlaganje predmeta koje je uzelo i slično.
Kako je igra glavno sredstvo učenja u ranom djetinjstvu, upravo se igra i igračke kao
sredstvo igre mogu iskoristiti za usvajanje radnih navika. Roditelji i djeca žive u suživotu, što
znači da bi život djece i roditelja trebao biti ravnopravan, tačnije ravnopravno raspodijeljen
prema mogućnostima. Kao primjer se može navesti to što roditelji pospremaju za sobom, svoju
odjeću i stvari koje koriste, što se može prenijeti i na to da dijete posprema igračke i svoju
odjeću. Roditelji često popuste djeci u pospremanju igračka iz razloga što dijete nije pospremilo
kockice u pravu kutiju, autiće na odgovarajuću policu ili puzzle u okvir, ne znajući da tako prave
grešku. Cilj je ostati doslijedan, kao i sa principom nagrađivanja i kažnjavanja, tako i sa učenjem
bilo čega. Dosljednost i upornost su temelji ranog učenja. Tako, na početku, roditelji mogu
pomagati djeci da pospreme igračke sugerirajući im u koju kutiju ili na koju policu ide neka
igračka, ali se ne razoračavati i ne ispravljati ako dijete samostalno složi igračke u pogrešnom
redu. Dječija logika u tom smislu počiva na tome da je bitno da su igračke složene, a da li su
autići na polici ili kockice u kutiji je manje važno. Isti princip se može primijeniti i na
pospremanje odjeće, npr. kada se dijete presvlači dopustiti mu da složi na jedno mjesto svoju
odjeću, pa makar ona bila naizvrat ostavljena; dijete je ostvarilo cilj- odjeća je složena.
Savremena pedagogija napominje kako dijete do treće ili četvrte godine treba podršku
roditelja u pospremanju kako bi roditelji svojim primjerom pokazali šta se od djece očekuje i na
koji način. Kako je spomenuto da je igra osnovno sredstvo učenja u ranom djetinjstvu, roditelji
od pranja zuba, preko pospremanja igračka pa do toalet treninga mogu napraviti igru koja će
djetetu biti predstavljena bez stresa i pritiska. Ako se vratimo u prošlost i prisjetimo priča o
vaspitanju djece prije trideset ili četrdeset godina, bit će nam jasno da su roditelji i tada
primjenjivali ovakve ili slične metode, samo se o njima nije stručno pisalo, već su se one
dešavale usput, u stvarnom vremenu, bez prevelikog razmišljanja.
Roditelji često budu zabrinuti kako će njihovo dijete reagovati na vrtić kao na novu
sredinu koja ima određena pravila i očekivanja od djece određene dobi, pa ponekad dječiju
neposlušnost (u vidu nepospremanja igračaka, odbijanja pranja ruku ili neslijeđenja pravila)
shvataju kao lični propust i neuspjeh. Međutim, ono što ne shvataju jeste da je svako dijete
individua za sebe i da se djeca zajedno sa njihovim mehanizmima suočavanja sa novom
sredinom ne trebaju i ne mogu porediti. Neko dijete će navike naučene i usvojene kod kuće samo
prenijeti na vrtić i nastaviti se tako ponašati, neko će dijete zaboraviti sve naučeno kod kuće i
ponašati se suprotno, a treća opcija je da će dijete navike iz vrtića prenijeti na kuću i kućnu
atmosferu.
Kao zaključak se može reći da se temelj usvajanja radnih navika uspostavlja u ranom
djetinjstvu posredstvom igre, rituala i suživota roditelja i djece te da se kao dvije osnovne
osobine i principa ističu dosljednost i upornost. Kroz to će dijete sutra lakše usvojiti radne navike
u školi i društvu te ih razvijati i unaprjeđivati kako se bude razvijalo i raslo.
Uredila i pripremila: Enida Djedovic,bacc. psih-ped.
Broj online korisnika: 4
Broj jedinstvenih posjeta: 18005
Ukupno pregleda: 122414