VAŽNOST FIZIČKE AKTIVNOSTI KOD DJECE




Bavljenje bilo kojom vrstom fizičke aktivnosti za dijete ima mnogobrojne koristi koje se
tiču fizičkog razvoja, kognitivnog razvoja i općenitog razvoja motorike. Mnoga istraživanja su
pokazala da je manjak fizičke aktivnosti, odnosno fizička neaktivnost, uzrok pretilosti kod djece
koji je jedan od faktora nastanka dijabetesa. Naravno, ne znači da ako se dijete ne bavi nekim
sportom ili nekom aktivnošću da će dobiti dijabetes, ali je mnogo bolje stvoriti naviku za
fizičkom aktivnošću od djetinjstva.
Djeca po svojoj prirodi, sami u sebi, imaju potrebu za kretanjem koju ne treba sputavati,
jer upravo ta potreba tjera djecu na kretanje i izvođenje pokreta koji razvijaju moždane funkcije i
doprinose kognitivnom razvoju. Zbog toga je vrlo bitno djetetu osigurati mogućnosti za dovoljno
kretanja, tjelesne vježbe ili sport prema kojem dijete pokazuje sklonosti. Tjelesna aktivnost je
bitna za pravilno držanje tijela, hodanje, ravnotežu, razvijenu krupnu i finu motoriku,
koordinacije pokreta i orjentacije u prostoru. Djeca dok hodaju, trče ili skaču razmišljaju samo o
cilju te aktivnosti, bilo to brže doći do roditelja, dosegnuti neku igračku i slično. Međutim, kada
se dijete bavi nekom organiziranom fizičkom aktivnošću, u to nije uključeno samo njegovo
tijelo, već i njegov mozak. Dijete sada razmišlja koji je pokret sljedeći, kako se određeni pokret
ili vježba rade, gdje je lijevo, a gdje desno, te koji je najbolji način za izvesti neku vježbu.
Organizovana tjelesna aktivnost ne znači nužno bavljenje nekim sportom, odlazak na treninge ili
unajmljivanje privatnog trenera, već znači i odlazak u park koji ima ljulje, tobogan, ljestve,
penjalice, konopce i slično. Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje provođenje sat vremena
dnevno kroz fizičku aktivnost za pravilan rast i razvoj djece.
Važnost fizičke aktivnost su uočili i sportski i kondicioni treneri, te su u posljednje
vrijeme sve popularnije škole sporta koje djeca pohađaju, gdje se ne moraju opredijeliti za jedan
sport, već treniraju i vježbaju cijelo tijelo, motoriku i kogniciju. Takve škole sporta pohađaju
djeca od već tri godine starosti, što nas dovodi do zaključka da za bavljenje fizičkom akvitnošću
nikada nije rano (a ni kasno).
Nažalost, postajemo svjedoci djece koja imaju problema sa ravnotežom, nepravilnim
držanjem i hodanjem, nepravilnim položajem glave i oskudnom orijentacijom u prostoru kao

posljedicom pretjeranog korištenja telefona, tableta, laptopa i provođenja vremena u kući. Za to
nemamo drugog krivca nego moderniziranje svijeta i rasprostranjenosti medija. Djeca se više ne
igraju vani kao prije, socijalizacija je postala elektronska i virtuelna, tradicionalne dječije igre
izumiru, a sve su popularnije nasilne igre koje ostavljaju negativne posljedice na djecu. Tu
vidimo i još jednu korist fizičke aktivnosti za djecu, a to je socijalizacija. Djeca u parkovima i na
treninzima se igraju i rade zajedno, vježbe rade u parovima, pomažu jedni drugima i sklapaju
prijateljstva van okvira interneta.
Tjelesna aktivnost oplemenjuje tijelo, um i duh, pozitivno djeluje na sve uzraste, a
posebno na djecu jer im pruža sve faktore za pravilan rast i razvoj. Osim što doprinosi zdravlju,
tjelesna aktivnost razvija mozak, kogniciju, udara temelje socijalizaciji, praćenju redoslijeda,
razvija logičko rasuđivanje i zaključivanje i potiče razvoj kritičkog mišljenja. Zaista je u
zdravom tijelu zdrav duh!